Benigno uvećanje prostate, uvećana prostata ili benigna hiperplazija prostate, često označena skraćenicom BPH – sve su to različiti nazivi za istu pojavu.
O prostati
Prostata je žlezda koja je kod odraslih muškaraca veličine oraha i teži oko 25 grama. Ona se nalazi tačno ispod mokraćne bešike i okružuje uretru na mestu gde ona izlazi iz bešike i ulazi u penis.
Primarna funkcija prostate jeste proizvodnja sekreta koji se ispušta zajedno sa spermom u uretru prilikom ejakulacije. Kod većine muškaraca prostata se sa godinama postepeno uvećava. Taj rast se naziva benigno uvećanje prostate.
Prostata se sastoji od žlezda, mišića i vezivnog tkiva. Prostata sadrži mišiće koji se ne kontrolišu voljno i koji mogu imati posredan uticaj na tok urina. Kako se prostata uvećava, uretra se sužava i, kao rezultat toga, mogu nastati poteškoće u protoku urina kroz nju. To je trenutak kada se mnogi muškarci susretnu sa problemima. Osećaj nepotpunog pražnjenja bešike, smanjeni tok urina i poteškoće pri započinjanju uriniranja znaci su mogućeg benignog uvećanja prostate. Ove pojave takođe mogu biti i simptomi drugih oboljenja, stoga lekar uvek treba da ih proveri.
Kontrola kod lekara opšte prakse
Lečenje simptoma benignog uvećanja prostate jednostavno je i brzo. Dijagnozu postavlja lekar opšte prakse u domu zdravlja. Ukoliko on pronađe razlog da posumnja na oboljenje prostate koje zahteva dalje ispitivanje, može biti prikladno da pacijenta uputi urologu, specijalisti za oboljenja organa urinarnog trakta. Da bi se ustanovio razlog pacijentovih smetnji, lekar opšte prakse najpre sprovodi inicijalnu pretragu, koja obično obuhvata neke od sledećih postupaka:
Opšta medicinska istorija, uključujući i fizički pregled – doktor se raspituje o lekovima, nedavnim simptomima, itd. Nakon razgovora, lekar obično ispita srce, pluća, abdomen i krvni pritisak.
Rektalna palpacija – lekar ispituje prostatu digitalnim rektalnim pregledom. Zdrava prostata je glatka, čvrsta i elastična.
Upitnik o uriniranju – Pacijentu se daje upitnik u koji on upisuje podatke o tome koliko često i koliko količinski urinira, kao i koliko mu je potrebno vremena da izmokri prvi decilitar urina.
Formular za simptome – on sadrži pitanja o pacijentovim simptomima tokom poslednjih nekoliko meseci.
Uzorak urina – pored ostalih postupaka, vrši se i analiza urina, kako bi se utvrdilo da li urin sadrži bakterije.
Uzorak krvi – lekar odlučuje o tome da li je potrebno uzeti uzorak krvi kako bi se proverili rezultat PSA (antigena specifičnog za prostatu) i funkcija bubrega.
Terapija lekovima
Za početak se preporučuje terapija alfa-blokatorima. Oni utiču na opuštanje mišića prostate, tako da uretra ne bude toliko stisnuta. Prednost alfa-blokatora je u njihovom brzom dejstvu, u roku od dve do četiri nedelje, a terapija deluje bez obzira na veličinu prostate. Alfa-blokatori imaju samo nekoliko sporednih, blagih efekata. Najčešći su vrtoglavica, glavobolja, problemi sa probavom i umor. Sporedni efekti se obično javljaju na početku terapije i vremenom obično iščeznu. Ozbiljni sporedni efekti su retki.
Benigno uvećanje prostate može se lečiti i korišćenjem inhibitora 5-alfa reduktaze. Ovaj oblik terapije utiče na hormone žlezde prostate. Potrebno je da protekne tri do šest meseci dok terapija inhibitorom 5-alfa reduktaze ne počne da deluje. Inhibitor 5-alfa reduktaze smanjuje veličinu prostate i prednost ovog oblika terapije jeste u smanjenju rizika od neophodnosti hirurškog zahvata u budućnosti. Prostata mora biti uvećana da bi terapija delovala. Najčešći sporedni efekti su impotencija i smanjeni libido. Sporedni efekti nestaju ukoliko se korišćenje leka prekine.
Hirurška intervencija
Hirurška intervencija je veoma delotvorni oblik terapije benignog uvećanja prostate i preporučuje se u slučajevima u kojima je uvećanje prostate dovelo do zadržavanja mokraće, posledica po bubrege, krvarenja iz prostate ili učestalih infekcija urinarnog trakta.
Najčešći metod hirurške intervencije je TURP (transuretralna resekcija prostate). Cilj ovog metoda, kao i svih drugih hirurških metoda, jeste da se umanji veličina prostate uklanjanjem dela njenog tkiva. Nedostaci hirurške intervencije su njeni sporedni efekti, a ona može dovesti i do impotencije.